Pages Menu
TwitterRssFacebook
Meni kategorija

Tekst napisao dana сеп 15, 2015 u kategoriji Košarka, Podkasti, Polusvet | 10 komentara

Polusvet Podcast – Eurobasket 2015 part 1

Dule i Džoni mudruju o mogućim ishodima četvrtfinala i komentarišu utakmice osmine finala Eurobasketa. Posebna pažnja posvećena reprezentacijama Srbije i Hrvatske. Uživajte!

Podelite sa prijateljima...Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+1Share on LinkedIn0
Dusan Aleksic

Autor: 

    Društvene mreže:
  • facebook
  • googleplus

10 Komentari

  1. And1 za Nate Woltersa!
    Steta sto nitko iz HKS-a nema pojma tko je on.

  2. Ne samo da ste stručnjaci za igru nego i za sportsku prehranu. Mislim… splitski med, doista duhovito, iako iz pouzdanih izvora znam da ga redovito koristi i Draper, ali očito da pčelinji prah ne djeluje pozitivno na svakoga. Što se tiče Srba, većih problema nisu imali ni protiv Finaca, vidjelo se da imaju utakmicu pod kontrolom, čak i kad su Finci bili u regalu. Što se tiče Hrvata, ko ih jebe, ako nisu 20 godina u stanju složiti prioritete i dovesti u red košarkaški savez (ko i Srbi svoj Fudbalski savez) znači da ih ozbiljna košarka ni ne zanima. Posebno me nervira ta priča oko pleja – kao da su Kukoč, Rađa i Petrović ’92. imali pravog pleja u reprezentaciji (Alanović, Gregov!!!). Problem je isti kod svih igrača: svi pokazuju jezik a nitko muda! Nego, usporedo s Eurobasketom, pratio sam i puno zanimljivije Američko prvenstvo gdje se desila vaistinu prava senzacija koja je izgleda dovela na scenu još jednu košarkašku silu koja bi idućih godina mogla piti krv Europljanima na Svjetskim prvenstvima i Olimpijadama. Dakle – Venecuela! Sa svega dva igrača koji igraju izvan rođene zemlje (i to još u Izraelu i Francuskoj, dok većina igrača nastupa za klub „Trotamundos“ – ajde samo recite da niste čuli za njega) razbucala je u nokaut fazi za zlato i Kanadu i Argentinu od kojih je glatko izgubila u grupnoj fazi takmičenja. No kad su došle stani-pani tekme, slično Srbima prošle godine na Svjetskom, odigrali su žestoko do jaja i razvalili Scolu, Nocionija, Campazza, Wigginsa, Olynika, Corya Josepha, A. Nicholsona, Stauskasa, Bennetta, Sacrea (ok, mogo sam slobodno preći preko njegova imena, mislim, za njega je i Štimac Pat Ewing). Igralo se u Meksiku, atmosfera oko basketa je neusporediva s ovim avangardnim kazalištem u Francuskoj, a komentatori su nenadjebivi, posebno stoga što ih čovjek ništa ne razumije. Pozdrav iz Zagreba

    • Gledao sam ja FIBA Americas, tj. nisam gledao, nego sam pratio statistiku i gledao rikepove. Kako su Kanađani uspeli da ovo ne osvoje nikada mi neće biti jasno. Ali onaj Benet buđavi, ja sam zaista u neverici, taj lik se od sasvim solidnog igrača u perspektivi pretvorio u drvo za koje mi ne bi bilo drago da dođe u ovaj Partizan u ribildingu. Pa rođače, moraš dati više od nula poena u reprezentaciji Kanade, koji ti je?

      Venecuelanci su carevi, stvarno mi je drago da je uzela neka zemlja gde se ljudi baš lože na basket. Kada sam video da dobro igraju, pomislio sam da im igra makar Grivis Vaskes, ali u stvari su svi ovi carevi iz domaće lige, kao što si ti rekao.

      Malo mi je žao Argentinaca, Skola i Noćioni su nepobedivi, poslednji su ostali iz onog legendarnog tima (čak su ih i Priđoni i Herman napustili), ali ko ih jebe, ionako su uzeli sve moguće već.

      Možda čak i napišem nešto o FIBA Americas kada se završi Eurobasket, malo ljudi uopšte zna i da se igra.

      Pozdrav!

  3. Džoni je pratio to prvestvo, pa verujem da će on dodati nešto o Venecueli. Što se tiče prehrane sportista moramo sveobuhvatno pratiti košarku, svaki detalj je bitan 😉

    Zanima me šta mislite o Perasu? Da li biste ga zadržali? Meni je on najbolji hrvatski trener.

    • Nedvojbeno je riječ dobrom stručnjaku, no što je on uspio napraviti? Ništa, dakle nije stvar u treneru nego u dvije decenije sustavna uništavanja cjelokupnog košarkaškog sistema koji uključuje logistiku, košarkaške škole, edukaciju stručnjaka itd. Peras je s dobrom voljom ušao u močvaru kojom vladaju mediokriteti, sitni menadžeri-lopovi i politički propaliteti koji svim silama rade na tzv. profesionalizaciji košarke (tj. privatizaciji sportskih resursa i izvlačenju love)eda bi svima koji nešto znaju ili hoće korisnoga napraviti u košarci istu ogadili. Za sadašnje stanje, reprezentaciji ne treba Peras jer je prepristojan i premiran čovjek, posvećen isključivo trenerskom poslu. Potreban je trener koji će biti u stanju da se pobije sa žabarima u Savezu i s nedoraslim karakterima u momčadi, potreban je trener s bazukom u gejpeku (poput Sledža Hamera) koji će se većini sadašnjih reprezentativaca lijepo zahvaliti na suradnji, podijelit im cvijeće i satove za rastanak i potom mrtvo-hladno reći „adio i nikad više“. I onda napraviti namjensku selekciju od onoga što ostane, ubacit najbolje od mlađarije, prilagođavat im igru prema potencijalu i karakteru, istrpit ih par godina i probat konačno nešto osvojiti na realnim osnovama. A ako me već pitaš za ime, na um mi padaju samo pukovnik Gomeljski i davitelj Dule Vujošević.

      • Nemam dobar uvid, kao ti, u nedostatke organizacije u mlađim kategorijama, ali gledajući sa strane Hrvatska proizvodi dovoljno dobrih košarkaša. Naročito visokih – sada ide ona priča o tome kako su se centri u bivšoj Jugi tražili u Dinaridima :). Ne znam tačno na koga misliš da više ne treba zvati u reprezentaciju, ali ja lično nisam za to, uvek sam na strani igrača i mislim da samo treba naći dobar zajednički jezik na relaciji trener igrač. Naravno pored toga selektor mora imati puno poverenje saveza, što je možda jedan od ključnih problema u HKSu. Dok sam čitao opis idealnog trenera iz tvog ugla i meni su pali na pamet dvojica koju su nabrojao. Samo što ja mislim da Davitelj i njegove metode ne donose dobro sportu, ali o tome ću u nekom narednom tekstu opširnije. Evrospkoj košarci definitivno fali makar jedan Gomeljski, baš sada čitam njegovu knjigu – VOĐENJE EKIPE U KOŠARCI. Knjiga je programska i daleko ispred svog vremena, ne mogu ni da zamislim šta bi takav mozak radio sa naprednom statistikom koja je sada dostupna.

        Ako si mislio na malog Hezonju, ja mislim da njemu treba trener mentor koji će kanalisati sav njegov talenat, a ne neki fašista koji će ga precrtati ili neki koji će se dokazivati na njemu tako što će ga daviti pred svima. Sa druge strane mi nije jasan Predrag Šarić (na stranu što se isticao nebuloznim izjavama još dok je Dario imao probleme sa ugovorom u Zagrebu, a i posle kada nije igrao dovoljno, po Predragu, kod Dude u Efesu) sa malerisanjem pre nego što je utakmica odigrana. Ovde bi ga razapeli na krst pre početka utakmice sa Češkom, kao što se to radi sa nebuloznim srpskim komentatorima koji neretko malerišu naše igrače pre šutiranja slobodnih bacanja sa ‘on je siguran izvođač penala’.

        • Ovo sa Duletom kao selektorom shvati kao sarkazam. Spomenuo si Šarićeva ćaleta… O tome upravo i pričam. Poput Šarića seniora, košarkom i općenito sportom zavladale su barabe koje su naprednu statistiku svladavale u kafanama na električnom pikadu. Ta primitivna, sirova mamićevština vlada sportom uz široku javnu i političku podršku.I šta preostaje drugo nego da među takve barbare pošalješ barabu koja savršeno dobro poznaje njihove metode, ‘domete’ i ograničenja, a čini mi se da je Duletovo poznavanje dotične materije dostojno titule akademika.Možda bi i s Duletom pogriješili, ali bi barem dobili trenera kakvog zaslužujemo.
          A što se tiče omladinaca, nije samo Hezonja u pitanju. Ima još takvih poput njega (Bender, Arapović, Mazalin) o kojima kruži neka fama, ali sve je to, da tako kažem, na neviđeno. Dok ih ne ubaciš da igraju s punom odgovornošću (i minutažom) protiv pravih i velikih momaka iz vodećih evropskih reprezentacija i klubova ne možeš znati što zapravo imaš, zar ne? Zasad su to samo dobri i neaktualizirani potencijali, poput obećavajućih studenata koji nikad ne završe faks.

  4. Minjamo izbornike, a Ukić ostaje startni plej 🙂
    Ne znam kakvi ste sa šeranjem od ostalih sajtova, ali kako sam linguza pejstat ću tekst da ne pišem kompletan komentar (izvinite odma pop up)
    Dodat ću samo da nama treba plej koji je u stanju dotrat loptu na protivničku polovicu bez nekih problema, dat je Simonu/Bogdanoviću u ruke ili prepoznat visokog kada izbori post poziciju, mora moć pogodit trojku bar ko Marković i odigrat obranu na pleju (treba putovnicu dat Jamontu Gordonu 🙂 )
    http://nbacro.com/vijesti/jos-jedan-tekst-o-reprezentaciji-22423

    • Steph Marković! Samo udri sa pejstom!

      • Podcast je zabavan, taman za poslusat na putu do faxa/skole/posla. Ocekujem jedan prije finala Srbija-Francuzi premda cu ja navijat za manite Talijane.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *